Kako krenuti sa tekstom iz naslova kada su do sada napisani deseci opširnih i uspješnih članaka na tu temu. Zato da bih došao do prave misli vodilje u tekstu vraćam se gotovo šezdeset godina u prošlost na jedan drugi otok Murter. U Tisno mojega djetinjstva kada sam vidio prve maškare u životu širom otvorenih i prestrašenih očiju. U mome selu na kraju višednevnih plesova i povorki spaljivali su Juru. Posebno zanimljive bile su velike predimenzionirane glave od kartona i ljepenke koje su izrađivali tišnjanski studenti ( Marin, Ivica, Lile...) i drugi mladi a mi dica bježali u strahu pred njima. Selom je prolazio kar sa maškarama, sviralo se i pjevalo i rugalice i šlagere (tada su već napisane Maškare i Kad si kupin mali motorin...) najavljujući skori kraj krnje i još ponekog pridjevka pridodanog slamnatoj lutki. Jure će biti spaljen a svi problemi iz prethodne godine zanemareni i zaboravljeni, ja to tada još nisam mogao znati. Da, to je jedna od važnijih slika u sjećanju u mome tišnjanskom spomenaru...
Da bar maškare mogu zavladati svijetom danas sve bi bilo bolje ili nam se samo pričinja narančasta frizura novoga vladara svijeta?
Ajmo mi do Lastovu prelijepoga otoka na sredini Jadrana u susjedstvu Korčule i Hvara na kojemu se po 542. puta održao običaj Lastovski poklad- zaštićeno Kulturno dobro Republike Hrvatske. Za četiri cjelovita dana koliko bijah ondje vidio sam sva bitna događanja. O početku poklada i djelovanju udruge "Lastovska poklad" govorio mi je Kapo sale Kruno Ivelja Pece. Startali su u petak 17. siječnja na sv.Antona sa prvim Balom a do 28.2 održano ih je dvanaest sa završnim u utorak 4.3. Veliki Maskenbal bio je na dan mog dolaska u subotu 1.ožujka. U nedjelju 2.2 na Kandeloru je prvo halekanje i zajednička večera Pokladarskog društva. Halekanje je tradicionalna povorka na čelu koje je svirač na liri a muškarci u grupi odgovaraju na zaziv vođe sa stihovima iz knjige Andrije Kačića Miošića "Razgovor ugodni naroda slovinskoga", pjesmarice koja je bila izuzetno popularna u narodu početkom 18. stoljeća. Vođa ove skupine, i ja sam bio u trećem noćnom halekanju u nedjelju , je duhoviti i neumorni ugostitelj Enio Nikolić. Perpetuira se tekst pjesme "Podiglo se malo četovanje" (Podiglo se malo četovanje mala četa al je ognjevita...) kroz seoske ulice od vrha prema dnu i natrag, usklađeno i snažno pjevanje koje završava više minutnim glasnim ponavljanjem- Uvoooo.
Završnom Pokladu u utorak prethode Pretili četvrtak (2.halekanje), Pretila subota, Pretila nedjelja i Pretili ponedjeljak. U nedjelju popodne bio je mimohod i ples dječjih maškara. U ponedjeljak je više događanja: od jutra uzimanje prline (zemlja koja ide u čizme poklada), izrada lutke poklada, te kupljenje jaja pod liru (obilazak kuća koje povorci daruju jaja za završnu zajedničku svečanost i poziv na čašćenje u kuće ).Pred salom u toku dana rade se bombe koje će biti privezane na lutku. U klupko debeloga špaga stavljaju se petarde i čvrsto obavijaju. Na kraju imaju izgled bombe sa fitiljom koji će dogorjevati. Utorak, najsvečaniji dan počinje -otelavanjem uze (priprema konopa po kojemu se sa vrha planine spušta Poklad), okupljanje pokladara i lijepih maškara pred općinom. Morali su dobiti odobrenje načelnice općine Anite Jančić Lešić koja izgovara "Otpust" i povorka u uniformama može krenuti do mjesta spuštanja lutke. Tri tjedna ranije dala je Kapu dopuštenje da preuzmu Salu i vladaju mjestom u doba maškara. Slijedi cujanje (spuštanje lutke u tri navrata sa više eksplozija petardi pričvršćenih na poklad.
Prvi puta pet, drugi sedam i treći sa devet eksplozija) niz 270 metara dugi konop.
Nakon svakoga spuštanja sa vrha Pokladarova grža treba ponovno nategnuti konop a to je zadatak uniformiranih pokladara. Inače, te uniforme su živopisne, prevladava crvena boja, u rukama imaju drvene sablje a na glavi različite šešire okićene cvijećem. Tu su sada već pristigle i lijepe maškare koje moraju paziti da idu drugim putevima do mjesta sastanka jer susret uniformi i maškarane kolone ne smije se dogoditi ranije. Dolje u selu, Lastovo je smješteno i na obroncima brežuljaka i u dnu ljevkastoga oblika, okupljeni su pored spomenutih i drugi ljudi iz sela koji svojom nazočnošću uveličavaju svečanost. Nakon ona tri spuštanja poklada počinje kolo na tom mjestu a zatim se nastavlja na najvećem trgu Lastova između škole i crkve sv. Kuzme i Damjana. Kolo koje je potrajalo više od 90 minuta uz neumornu svirku Danijela Žarkovića Štropića na liri. U maškarama svirao je Eduard Bačko a majstorstvo već pokazuje učenik 3.razreda Matej Čengija koji je dobio svoje minute. Za dobro kolo trebaju dobre kolovođe pokladara a to su Jakša Škratulja Lazar i Ilija Frlan Liž koji su koordinirali fizički izuzetno naporan ples svih sudionika u službenom programu Trg je bio pun pozitivne energije koju potencira mladost sudionika, glazba lire i ples. Zapravo cijelo Lastovo koje može izdržati taj tempo a to su svi učenici starijih razreda, srednjoškolci i studenti koji za tu priIiku dolaze na svoj rodni otok i svi drugi srednjih i nešto starijih godina sa otoka, složno grade tu pokladarsku priču. I mada su maškare zapravo zabava ovdje su stavljeni u red , disciplinirani i vrlo uigrani u izvođenju Pokladarskog kola. Ponosni na svoju tradiciju prenose je dalje. Impresivno!
Završno, poklad mora biti spaljen da bi sa njim otišla sva negativnost prethodne godine i da bi čisti sutradan na Čistu srijedu stanovnici i mi gosti nastavili živote do slijedećega Poklada. Istoga dana u Sali se održava Tratamenat (u prijevodu znači gozba), međutim ova gozba je minimalistička tvrdo kuhana jaja koja su skupljena tijekom ponedjeljka prikle (vrsta fritula), kroštule, crno i bijelo vino za sve one koji dođu na skupljanje donacije za troškove Pokladarskog društva u idućoj godini. Aktualni predsjednik Udruge Lastovskih pokladara je Antun Karlović Dusa. Imali smo priliku vidjeti dva dokumentarna filma o pokladu a najstariji je sa početka šezdesetih godina poznatog i nekada gledanog Karavana Milana Kovačevića. U ta tri tjedna ljudi se druže, časte i jedni druge pozivaju u kuće pokazujući gostoljubivost i brigu za svog susjeda ili putnika namjernika kao što sam to bio ja. Tako sam bio ugošćen u kući Romana Barbića vitalnog 88-godišnjaka gdje je njegov sin Rino primio svoje korčulanske prijatelje a pala je i pisma uz crno i bijelo vino, nareske i kolače. Tko zna koliko su karnevala, maškara u svojim dugim životima proveli najstariji stanovnici mjesta Ivan Kućarić (96 god.). Giovanni Santi (95) i Lucija Ivelja (93) kada su ovi dani iščekivani sa još više želje no danas jer nije bilo zabave, televizije i modernih medija koje imaju mlade maškare danas držeći mobitel u ruci. U glazbenom dijelu sudjelovali su sastavi sa širokim repertoarom pjesama za maškarane dane i balove: Viva*s band, Primera i Nenad Vetma&band.
Lastovo je u zimskom periodu, očekivano, zatvorenih restorana. Jedino, ali odlično, mjesto za prehranu je kombinacija snacka, pekarne i slastičarne "Kužina"koje vode bračni supružnici Bokor-Nataša i Željko. Sva tri jela koja sam konzumirao ondje su vrlo ukusno spravljena i obilna: jota s kobasicom, šnicla u umaku od gljiva sa palentom i leća/ječam s kobasicom. Imaju svoj kruh rade štrudle, krempite i torte po narudžbi. U tjednu prije na meniju su imali: musaku, grah s kobasicom, tripice...raznovrsnu ponudu.
Svaka im čast jer otok treba imati otvoren bar jedan restoran pa bio on i brze, ali odlične, prehrane. Bila su otvorena dva caffe-a Enijev Mamilo u jutarnjim satima (sva poslijepodneva i večeri su za njega bili pokladno radni) i Magic sa terasom prema pučini i kompletiranom konobarskom ekipom. Po čemu su me još Lastovci vratili 30-40 godina u prošlost u doba moje mladosti? Rekao bih ovako "Krepat ma ne spavat...", jer je utakmica tko će duže ne spavati kroz to vrijeme započela sa Pretilim četvrtkom a završila sa Čistom srijedom. Pobjednika nije bilo a puno ih dijeli prvo mjesto! I to je karakteristika Lastovskog poklada....
Comments