Šparuge u Lovranu

Dani šparoga na Lovranskoj rivijeri traju cijeli travanj. U Lovranštini po domaće kažu šparuge. TZ Lovrana je u drugome tjednu u subotu 12. organizirala tradicionalnu Velu fritaju u koju je ove godine stalo 1000 jaja, 30 kilograma šparoga/šparuga po domaći i 20 kg pancete koji su bili donirani od domaćih proizvoda lokalnih OPG-ova i poduzetnika. Pripremajući se za taj dan D od šparuga večer prije proveo sam u ugodnom društvu direktorice TZ Lovrana Zvijezdane Klobučar Filčić u Food&Wine baru Ganeum u Starome gradu. Zvijezdana i ja smo poštivali dogovoreni orar 18.30 i među prvim stvarima koje smo si rekli bilo je vrijeme boravka u restoranu otprilike 2.5 sata. Večeru smo završili četiri sata kasnije oko 22.30 kada su nam se pridružila dvojica mladih ljudi Jurica Obrol zadužen za kuhinju i sommelier Alen Vukić, jasno zadužen za vina. Vrlo ugodan prostor u kojemu smo sjedili prima samo 16 gostiju, u centralnom dijelu za visokim stolovima može se smjestiti još 20 a na terasi koja sada dolazi do izražaja s obzirom na vrijeme još 35 gostiju. Neki restorani ne trebaju imati veliki kapacitet da bi pokazali svoju vrijednost. U tu kategoriju spada Ganeum (podrum za uživanje) vlasnika Roberta Benzije. U dobrim restoranima su uobičajili donijeti za stol malo odabrano jelo kao pozdrav iz kuhinje tako je bilo i ovdje. Marinirani inćun i slanutak. Malo ali slasno. Na meniju su ovom prilikom nudili četiri slijeda sa šparogama u raznim kombinacijama za 60 eura. Prvo jelo su bile marinirane šparoge s mariniranim škampima uz nasjeckani badem i Holandez sos. Popili smo čaše žlahtine vinarije Šipun Ivice Dobrinčića.

Slijedila je fritaja od šparuga uz škampe u tempuri i ulje od peršina. Vinski popraćeno malvazijom Fakin. Treće jelo u nizu bilo je Grilane šparoge sa crumbleom od slanih inćuna, file romba i ponovno odličan Holandez umak. Sauvignon iz 2023. vinarije Erdoro odlično je pokrio ovo sjajno jelo.

I na kraju Ombolo sa šparogama u jusu (umak od junećih kostiju i porta Ivice Matoševića) uz koji smo blagovali Sansigot iz 2020 sa 13% alkohola Ivana Katunara. Treba li naglašavati da su sve ove kombinacije (Osmislili ih Robert Benzia šef restorana i Jurica Obrol sa 6-godišnjim stažom u Pelegriniju) bile uspješne i na svoj način zanimljive. Ipak, izdvojio bih po svom ukusu drugo jelo zbog savršene tempure i bogati pijat grilanih šparoga treći po redu...Odlične, autoritativne vinske savjete davao nam je Alen Vukić a na kraju još i častio Rajnskim rizlingom iz Mosela! Bilo je još toliko prostora da se zasladimo cheescakeom sa šumskim voćem i čokoladnim musom. Konstatirao bih da Ganeum s pravom nosi renomirano gastronomsko priznanje Gault Millau sa tri kapice 16/20. Svakako posjetiti!

Subota je bila posvećena jednoj od tri akcije TZ-a u godini Secrets of Lovran koje je osmislila direktorica TZ-a Zvijezdana- Asparagus iliti šparuge u travnju , slijede Dani cherries (črešanj /trešanja) 16. lipnja i u listopadu završno Secrets of Lovran Marunada . Također već godinama TZ organizira i Secrets of Lovran- ljetne besplatne programe za goste (1 tjedno besplatno vođenje po starom gradu, 2 puta tjedno joga, 3 puta tjedno besplatno razgledanje župne crkve sv.Jurja te jednom tjedno besplatne vožnje gucom i pasarama). Već od kasnog jutra proizvođači iz desetak OPG-ova ovoga kraja i šire zauzeli su mjesta na trgu kod crkve, cvjećarka sa bogatom ponudom na terasi ispred TZ-a, vinar Toni Babić "Kapić", prodavači povrća itd. Pravi šušur do glavnog trenutka oko 16 sati kada se iz velike padele dijelila fritaja sa šparogama brojnim posjetiteljima.

Dvije vodičice Martina Spinčić i Zvijezdana Klobučar Filčić povele su nas u dvije grupe starim gradom. Uobičajeno svugdje na svijetu postoji bar 4-5 crkava na malom prostoru centra. Tako je i ovdje ali u prvom planu su nam bili kortili (dvorišta) koji su postali pravi turistički brand Lovrana. Kortili su bili male oaze u tom stješnjenom prostoru u kojima se odvijao život, razni obrti i upravo to smo iz prve ruke saznali od vodičica a moja je bila Zvijezdana. Put nas je vodio odmah u prostor TZ-a gdje se u Gradskoj kuli nalazi galerija na tri kata. Vrlo lijepo uređeno sa mnoštvom podataka, crteža i maketa starih hrvatskih brodica: Sagena, Uskočki jedrenjak, Srednjovjekovni krčki jedrenjak, gajeta Falkuša, jedrenjak Dragoc iz 1858, trabakul Leone Ika, Liburna, Liburna rotata, Kondura, Starohrvatski brod ..i tko bi ih sve nabrojio. Zorno govore o našoj bogatoj maritimnoj prošlosti

Iz kule prošli smo kroz galeriju -guca ribarskoga čamca koji karakterizira ovaj dio Kvarnera a kojega je 1966 sagradio Nino Gasparinić te krenuli na glavni Trg sv.Jurja gdje se nalazi i crkva sv. Jurja. To je bilo mjesto i trenutak da nas vodičica upozna sa legendom o mustaćonima (tamnoputi, brkati muškarac sa turbanom). Nastala u srednjem vijeku vjerovalo se da ta glava muškarca ima moć sačuvati kuću od neprijatelja i uroka zato su ih stavljali iznad ulaznih vrata. Najbolje je sačuvan drveni reljef u luneti portala jedne patricijske kuće na glavnome trgu. Lovran je najstarije naselje uz obalu Liburnije. Po svjedočenju arapskog geografa El Idrissija Lovran je bio važno trgovačko središte i značajan centar brodogradnje čitavog sjevernog Jadrana još u 12.stoljeću. Vremenom brodogradnja se se selila južnije u Rijeku a već spomenuti guc je potvrda tog drevnog umijeća stanovnika Lovrana i Lovranštine.

Ovo je bila mala povijesna digresija a onda izabrana četa radoznalih turista kreće dalje pred kuću Blaženke Stepanić koja nam je zorno prikazala kako balkon i košarica (kartil) pun slasnih proizvoda može razveseliti one ispod. A Sara u narodnoj nošnji nudila nam je medicu i još bolji teranino (popio sam par malih 0.3 bićerina). Lijepi kortil "Pjerina" posjetili smo kod Pjerine Dekanović koja nas je u prekrasnoj starinskoj nošnji (sačuvana u drvenoj bačvi) dočekala na ulazu. U velikom prostranom boravku je krevet sa baldahinom i ognjište a u dvorištu krug koji govori o jedinstvu svijeta i štiti tu kuću. Bili smo još kod "Tonona", zapravo najveći kortil, kod "Stare šterne", kod " Starep ekare" i "Pul ribara" gdje nas je dočekao Ferdinand Pavlović iz treće generacije ribara. Jasno da je ondje bilo marinirane ribe i crnog i bijelog vina a kod pekara i još ponegdje sir i kobasica OPG-ova Buretić iz Matulja i Bregi . Vlasnik konobe Marun počastio nas je izvrsnom foccaciom od šparuga a za okrjepu pobrinula se i obitelj Srok sa svojim uljem i vinom. Nisu izostali smokvenjaci OPG-a Kali iz Medveje koji imaju i odličnu konobu!

Na završetku obilaska bili smo još na istočnim vratima staroga grada a nešto poslije predstavio nam se poznati Puhački orkestar Lovran (Udruga lovranskih glazbenika amatera), koji je utemeljen 1912.kao gradska limena glazba a najvećim dijelom svoje bogate povijesti (113 godina) znali smo ih kao Lovransku limenu glazbu ili kraće Lovranska glazba. Puhački orkestar je 1999.postao član međunarodne Udruge puhačkih orkestara (WASBE). Zvijezdana Klobučar Filčić već puna dva mandata vodi ovu družinu. A da vrijede mogli smo čuti u vremenu čekanja da se zgotovi velika padela sa šparogama pod dirigentskom kuhačom Jurice Obrola i njegovih pomoćnika-ica. Ljudi je bilo sve više , brojni Riječani ali sreo sam i neke zagrebačke planinare i drugi. Kao što sam u početku spomenuo jelo je bilo gotovo oko 16.30 pa sam i sam probao ovu obilatu deliciju. Iskoristio sam poznanstvo sa vinarom Babićem i na njegovu degustacijskom stolu sa grupicom Lovranaca jeo i degustirao redom Malvaziju Parona, cuvee tri sorte Devica i Rose Jacera (95% merlot i 5% refoška). Vinarija Kapić ima 9 etiketa i proizvodi godišnje oko 10000 butelja. Toni na području Matulja upravo sadi dodatne trsove. Nek mu je sa srećom!

Kortili su pravo bogatstvo u ovome mjestu ali i mnoštvo vila uz obalu još iz Austro ugarskih vremena koje se danas obnavljaju i neke od njih će postati mali butik hoteli. Tu je i znameniti Excelsior koji je krajem osamdesetih bio najbolji hotel zapadno od Opatije. Čuo sam da opet dobro i uspješno radi. Fešta šparug je uspjela a vrijeme do Festivala Črešanj sredinom lipnja će proletjeti.

U situciji kad sam bio tako blizu znamenitog Hotela i restorana Draga di Lovran nisam propustio da budem i ondje na završetku subote. Pratila me, bolje reći pratio sam ja nju neumornu Zvijezdanu. Impresivno je to mjesto na oko 500 metara nadmorske visine a uređenost i prostranost restorana, koji ima i vanjsku terasu, upravo impresioniraju. Zaključili smo da baš i nismo gladni, tj. za više slijedova nakon svih posjeta kortilima toga dana. I ovdje je došao mali pozdrav iz kuhinje u obliku hladnog predjela škampa sa bobom. Dva predjela koja smo zajednički degustirali su bila: Kvarnerski škampi na Učkarskoj skuti i Salata od sipe sa bobom, patliđanom , korijenom od celera , krekerima od celera i i pistachiom. Kušali smo još Fregolu sa bijelom ribom i kozicama posutima butargom od cipla i rižoto od škampi. Šta reći o jelima? Bila su slasna, dobro ukomponirana sa prilozima, dovoljnih količina a salata od sipa, koja me se najviše dojmila, bila je količinski za više od dvije osobe. Na početku smo popili čaše pjenušca Griffin od majstora Kreše Ivančića sa Plešivice a ja sam još uz jelo pio malo odlične Bastianove malvazije. Draga di Lovran je svojedobno dobila Michelinove zvjezdice ali su sami odustali od daljnjih procesa kontrole i naravno oznake da imaju zvjezdice jer žele imati svoju viziju kreiranja hrane. Hrabar potez ali sam siguran da su dobro odvagnuli pro et contra....

Napustio sam Lovran u nedjelju sredinom dana zaključivši da je Secreets of Asparagus uspjela manifestacija koju i dalje treba nadograđivati jer prostora za više se uvijek nađe. A siguran sam da tako razmišljaju i u TZ-u. Svratio sam u Rijeku (nakon bar četiri policijske barikade) na kavu u Filodrammaticu i osjetio uzbuđenje mnogih ljudi na Korzu koji su toga dana bili sudionici tradicionalnog maratona "Homo si teć". Odatle je put vodio prema Fužinama i nadaleko poznatom restoranu Bitoraj. Moram priznati prvi puta sam bio tamo i svakako sam zadovoljan kvalitetom i ukusom hrane. A na meniju su bili: Juha od medvjeđeg luka, Jelenji osobuko (1/2 porcije) u slatko kiselom umaku sa jabukom i pireom od celera. I također pola porcije Medvjeđe bržole u lovačkom umaku sa brusnicama i knedlama od kruha. Na kraju stigla je golema štrudla od borovnica. Uz jelo je dobro pristajala čaša merlota Korlat iz 2021. Restoran se u vremenu od 13.30 nadalje lijepo popunio jer je u cijeloj Županiji na glasu po dobroj kuhinji. Ako bi išta bila zamjerka to su onda cijene, ne velikih jela, već pratećih i pića. Cijene bi s obzirom na geografsku poziciju Fužina mogle biti dostupnije.

U svakom slučaju odlazeći ili vraćajući se sa mora preporučujem svratiti. Toliko o ponudi na Kvarneru i Gorskom kotaru u rano proljeće 2025. Vjerujem da će sezona biti dobra a ono o čemu ozbiljno moraju razmišljati i tu na sjeveru i na jugu Jadrana su cijene...Zanimljivo još se nitko nije sjetio da ove godine bude 10% bjeftiniji no prošle godine. Siguran sam da će onaj tko to prvi napravi- profitirati. Dobro ste pročitali profitirati a ne bankrotirati...